Hrvati bi suprugama oprostili prevaru ako je sa- ženom

 


 

Hej, treba staviti onu vodu u auto.

– Koju vodu?

– Pa onu, znaš.

– Misliš za brisače? Pa stavi, vidiš da radim.

– O. K., budemo sutra – završila je Ana Žižanović razgovor sa suprugom Nikolom, s kojim je upravo zamijenila šihtu u njihovu zajedničkom kafiću.

On radi navečer, ona ujutro. Logično, zaključuju mnogi. Ipak je ona žena. I stoga je “prirodnije” da ona radi, što se kaže, po danu. Upravo taj dan kada su se pozdravljali uz gore opisanu konverzaciju, Nikola je “priču o vodi za brisače” zaključio sa: “Ah, žene”. I time pogodio u sridu. Da su dva spola ujedno i dva različita svijeta, potvrdila je i znanost. A nedavno je znanstveni, nazovimo ga tako, certifikat dobila još jedna muško-ženska podjela. Ona o ljubomori i nevjeri.

“Lovac i lovina”

Naime, istraživački rad Ivane Hromatko s Filozofskog fakulteta u Zagrebu pokazao je da Hrvatice više uznemiri emocionalna nevjera partnera nego seksualni preljub, dok je muškarcima u Hrvatskoj – svejedno. Ne doslovno svejedno, nego ih polovica “vrišti” na emocionalni, a isto toliko i na seksualni preljub.

U ženskome svijetu sasvim je drukčije; emocionalna nevjera pogodila bi čak 85,7 posto Hrvatica. Ostale, ni okruglih 15 posto, više bi dirnulo da im partner završi u krevetu s nekom drugom. Pri tomu je također važno naglasiti upravo “s nekom drugom” jer rezultati ovoga istraživačkog rada pokazuju da će Hrvatice više od emocionalnog izleta njihova partnera dirnuti onaj seksualni samo ako u krevet odvedu – drugog muškarca.

Većina žena, konkretno njih 68 posto, tada mijenja kompas s osjećaja na seks, a dominantne emocije u tome slučaju su gađenje i iznenađenost. S druge strane, hrvatski muškarci su, čini se, po tom pitanju prilično hladnije glave. Da partnerica odšeta u krevet s drugom ženom, uzrujalo ili točnije naljutilo bi se njih samo – 35 posto. Tužno bi zbog toga bilo pak samo 20 posto muškaraca.

– Pa žene u sve unose emocije! Zato me ovo i ne čudi – u glavu će Ana Žižanović. I time je zapravo pogodila znanstveni nalaz jer će i spomenuta autorica rada objasniti da “glavni nalazi istraživanja uglavnom potvrđuju postavke evolucijske psihologije povezane uz izvore spolnih razlika u ljubomori”.

Naime, kako objašnjava, 80-ih godina prošloga stoljeća provedeno je niz istraživanja kojima je cilj bio utvrditi razliku između muškaraca i žena prema tome koliko su ljubomorni. Rezultati su tada bili jednoznačni i potvrdili da su i muškarci i žene podjednako ljubomorni te da izražavaju gotovo iste negativne emocionalne reakcije na pomisao da njihov partner ili partnerica koketira s nekom drugom osobom. Međutim, evolucijski su psiholozi takve rezultate kritizirali te je pretpostavka da će muškarcima više smetati mogućnost seksualne nevjere, a ženama emocionalni angažman njihova partnera s drugom osobom.

Zašto? Sve, čini se, ide još od one o “lovcu i lovini”...

– Muškarcu je u interesu da mu partnerica bude seksualno vjerna jer time donekle rješava problem nesigurnosti očinstva djece. Ako uzmemo u obzir da muškarac mnogo ulaže u svoju djecu, mogućnost da to zapravo nisu njegova djeca predstavlja veliki gubitak jer ne samo što je ulagao u tuđe potomstvo nego se i njegova partnerica brinula za tu djecu, tako da je izgubio i sve ono što je uložio u odabir i privlačenje te partnerice. Stoga evolucijska psihologija postulira da je seksualna ljubomora psihološki mehanizam koji je evoluirao kod muškaraca kako bi se spriječili ti višestruki gubici. Žene se također suočavaju s problemom moguće partnerove nevjere, no razlozi su u tome slučaju drukčiji budući da je sigurnost u materinstvo stopostotna. U čemu je onda problem? U tomu da muškarci imaju tendenciju investirati u žene s kojima su u seksualnom odnosu pa bi se moglo dogoditi da muškarac počne svoje vrijeme, pažnju, energiju i novac trošiti na drugu ženu (i eventualnu djecu), a ne na svoju partnericu i njezinu djecu – objasnila je I. Hromatko.

A Žižanovići, koji su inače u vezi i braku od 1998. godine, to su potvrdili. Jer gotovo uglas će reći da ne bi prekinuli svoj brak u slučaju prijevare. No, ipak postoje neke iznimke. I to upravo one koje je znanost dokazala. Tako će Ana odvojiti seksualnu od emotivne prijevare i reći kako bi, da se zatekne u takvoj situaciji, velika razlika bila je li riječ o seksualnom izletu ili emocijama.

– Druga je stvar da je to veza koja traje i da je on zaljubljen te da ima dvostruki život – objašnjava.

A u slučaju da je “druga” zapravo drugi muškarac, smatra da bi tada bilo, kako kaže, još gore.

– Onda to više ne bi imalo smisla – ističe.

S druge strane, Nikola će za hipotetski isti scenarij, tj. da mu voljena “zastrani” s drugom ženom, reći:

 – Pa, bolje sa ženom nego s muškim!

Ne bi vas to još više pogodilo, kontriramo?

– Ne, zašto? Pa to znači da s njom nešto nije u redu. Mislim, da se kod nje nešto očito promijenilo i da nije problem u meni – odgovara.

S godinama blijedi

Takav odgovor je zapravo “zeleno svjetlo” prije spomenutim tvrdnjama evolucijske psihologije u čiji su okvir “upali” i Amerikanci. Naime, znanstveni rad uz hrvatske nalaze sadržava i rezultate dobivene na američkom uzorku ispitanika te je napravljen u suradnji s teksaškim sveučilištem u Arlingtonu. Iako su glavne brojke slične i kod Hrvata i kod Amerikanaca, utvrđene su i neke spomena vrijedne razlike.

Tako je, primjerice, za muškarce i žene u Hrvatskoj heteroseksualna emocionalna prijevara stresnija nego što je to za ispitanike u SAD-u. Druga je razlika, stoji u istraživačkom radu, češća upotreba osjećaja “tuge” kod hrvatskih ispitanika, posebno kod žena. Kao razlog tomu navode se drugi radovi, uz objašnjenje kako je moguće da je riječ o kulturološkim razlikama. SAD je više individualna kultura, dok je u Hrvatskoj jači kolektivni utjecaj. Hrvati su, usto, u usporedbi s Amerikancima pokazali češće tugu u kombinaciji s ljubomorom, kao i bijes, koji je češći u Hrvatica nego kod ispitanica “preko bare”.

Međutim, ono što nije ispitano, a što se može uzeti zdravo za gotovo, jest da cijela priča o ljubomori s godinama blijedi... Reći će to i Žižanovići. Iako mladi par, iza njih je priličan bračni staž.

– Nemam vremena ni razmišljati o takvim stvarima. Imam povjerenja u njega tako da se zapravo uopće ne opterećujem takvim pitanjima – poentira Ana.

Kimanjem glave potvrđuje to i Nikola.